FOTO TANJUG/ RADE PRELIÆ/ bg
Vest da je Aleksej Kišjuhas (43), redovni profesor sociologije na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, zaustavljen na graničnom prelazu i da su mu u prtljagu pronađeni švercovani predmeti za sado-mazo degenerativne seksualne igrice, sablaznila je srpsku javnost. Jednako je srpsku pravoslavnu javnost sablaznila izjava „profesorke“ Marije Vasić u „Utisku nedelje“ da su vernici koji se poklanjaju Časnom Pojasu Presvete Bogorodice fetišari.
Seksualni fetišizam predstavlja izopačenu i bolesnu uzbuđenost ka predmetima, materijalima, delovima tela ili situacijama koje normalni ljudi ne doživljavaju kao erotske. Radi se o dubokoj devijaciji u kojoj osoba postaje zavisna od cipela, čarapa, lateksa, stopala, kose, urina, sado-mazo ponižavanja ili drugih neprirodnih stvari, što često postaje glavni ili jedini način da doživi uzbuđenje, umesto normalnog seksualnog odnosa.
Video možete da pogledate klikom na OVAJ LINK.
U Kišjuhasovom prtljagu je pronađeno više vibratora različitih oblika i dimenzija, japanske „kuglice“ i specifični seksualni stimulatori. Pronađena je i profesionalna oprema za sado-mazo, vezivanje i najteže vrste iživljavanja.
Dugogodišnji kolumnista pro-ustaškog Danasa, dela tajkunsko-terorističke lažovizije, u svoja četiri zida može da bude sadista, ali i mazohista, koliko god to želi. Sve to pod uslovom da seksualne perverzije ne uključuju decu i nemoćne, tj. one koji ne mogu na takve boleštine da pristanu svojevoljno, što uključuje i životinje.
U ovom slučaju, Kišjuhas je prema zakonu napravio samo prekršaj jer je navedene predmete pokušao da prošvercuje u zemlju iz Hrvatske, ne prijavljujući ih graničarima.
Međutim, ono što je uradila Marija Vasić u blokaderskom „Utisku nedelje“, nešto je na čemu bi joj pozavideo i Jozef Gebels, glavni nacistički propagandista. Čak ni on sam nije išao tako daleko, a režim kojem je pripadao je izazvao smrt oko 80 miliona ljudi!
Ona je stotine hiljada sugrađana, vernika SPC, koji su satima stajali u redu, pevajući duhovne i patriotske pesme, želeći da zahvale Majci Božjoj što čuva Srbiju, nazvala „fetišarima“, tj. devijantima i bolesnicima. Termin koji može da se upotrebi za Alekseja Kišjuhasa, a opet, niko ga sa druge, patriotske strane nije tako nazvao, insistirajući da je samo švercom prekršio zakon, Vasić je krajnje nehumano prilepila verujućoj Srbiji!
Da li su vernici SPC vršili „magijske rituale“ čekajući u redu pred Hramom?
Vasić se, naravno, na ovome nije zaustavila. Bljuvanje paklene mržnje usmerene na sve zdravo i čestito u našoj zemlji, nastavila je optužbama da su vernici pred Hramom Svetog Save zapravo vršili magijski ritual!
Prema Vasić, vernici-fetišari u Časnom Pojasu Presvete Bogorodice videli su predmet obožavanja, koji do te mere glorifikuju da je poslužio za molitvu samom Ocu laži-Satani.
Neverovatna konstrukcija i beskrupulozne optužbe iznesene su u društvu raspopa Vukašina Milićevića, raščinjenog sveštenika SPC, člana Demokratske stranke i doslednog blokadera, koji je sve ove navode i optužbe potvrdio.
Do sada neviđeni i nečuveni napad na Srpsku pravoslavnu crkvu voditeljka, „novinarka“ Nacističke Nove S (NNS) Olja Bećković nije ni pokušala da zaustavi. Štaviše, nazivajući jednu običnu nastavnicu sociologije – profesorkom, pokušala je da njenim bestijalnim optužbama pripiše „profesorski autoritet“ kvazi-elite koja nam zagorčava život godinu i po dana.
Milićević, budući školovani teolog, nije ni pokušao da kaže da su magijski rituali, a zapravo okultni obredi, viđeni na skupovima blokadera-terorista. Samo tako može da se opiše ono što je viđeno pred Hramom Svetog Save na njegov praznika, 27. januara ove godine.
Podsećamo, grupa blokadera-terorista, među kojima su bili monah Mihajlo Dejanović i neki nesvršeni studenti teologije, lomila je „slavski“ kolač pred Hramom u pola 9 uveče. Okultni ritual, s obzirom da se samo luciferijanski obredi izvode noću nakon večernje službe, predvodio je prost monah, bivši sabrat manastira Ribnica, od kojeg se rukovodstvo manastira ogradilo.
Pokušavajući da ovom nakaradnom činu daju privid osvećenosti i blagoslova, pevali su tropare koji se inače pevaju kada se lomi kolač, a lomio ga je čovek koji za to nema blagoslov i nije rukopoloženi sveštenomonah da bi mogao da ga lomi.
Cilj luciferijanstva i okultizma po pravilu je da svaku svetinju i blagoslov izvrgnu ruglu i pljunu. Baš zato čovek koji nema blagoslov da boravi van manastira lomi kolač, a „saslužuju“ mu nesvršeni studenti teologije. Čitava ta nakaradna slika završava se baš tako što ni tropar ne otpevaju do kraja, jer ga ne znaju.
Međutim, ono što znaju jako dobro je to da se tajkunsko-terorističkoj lažoviziji, tzv. medijima Nacističkoj N1 (NN1) i Nacističkoj Novoj S (NNS) žale kako je Hram bio zatvoren. Monah, bez obzira što ne zna molitvu koja se peva dok se lomi kolač, trebalo bi da zna da se Hram Svetog Save zaključava nakon večernje službe i ostaje zaključan do jutra. Ali, svaka činjenica može da se izvrne kada je u pitanju izvođenje obojene revolucije.
Nadalje, primeri okultnih radnji, poput upornog stajanja na raskrsnicama po 16 minuta, navodno za 16 žrtava u padu nadstrešnice, vršeni su takođe noću, nekada i u 11.52 uveče. Neverovatna konstrukcija u kojoj je paljenje sveća u crkvi i molitva pred Pojasom Presvete Bogorodice – fetišizam, a luciferijansko poklonjenje Satani na raskrsnici – čin molitve, svojstvena je okultistima.
Već dokazana zamena svetinje krajnje nečistim činom ili predmetom, upravo je viđena i na tom primeru. Po pravilu ove okultne činove prati sablasna muzika, poput pesme Marka Luisa i Marčela – Vatra u mraku (Ne želim da se plašim mraka).
Pesma koja budi duboku nelagodu kod svih koji je slušaju ima i „prigodan“ spot, koji je krajnje skaradan i pokazuje decu koja pate. Cilj luciferijanaca, okultista upravo je taj da kroz insistiranje na vatri (večna vatra-pakao) i mraku, sve one koji ih prate približe Satani, ocu laži i vladaru pakla.
Iako vide u kom smeru ide okultizam kojem se klanjaju, mnogi blokaderi-teroristi verno i dosledno prate one koji ih vode. Prate ih i u vređanju Časnog Pojasa Presvete Bogorodice i vernika, iako su mnogi od njih kršteni u SPC. Ono što stoji iza toga da kršteni napadaju Crkvu, tiče se osnovne želje Satane da na svoju starnu privuče i sinove i kćeri Božje, obećavajući im svetlo (Lucifer-Lučonoša-Svetlonosac) umesto mraka.
Naprotiv, u svemu tome s namerom učestvuju raspopi i monasi bez blagoslova. Cilj Marije Vasić i blokadera-terorista koji vernike nazivaju „fetišarima“, a zaboravljaju Kišjuhasa i seksualne devijante u sopstvenim redovima, je da decu Božju prevuku na stranu mraka.
Od početka obojene revolucije to je jedan od najznačajnijih ciljeva, jer dok god postoji 500.000 Srba spremnih da 11 sati čeka u redu pred Hramom, duboka država, obojena revolucija i luciferijanci okultisti ne mogu da pobede. To znaju, zato toliko i napadaju Crkvu Svetog Save i njegov nar.
Prst.rs/24sedam/M.K.


